U spomen
Petar Fabijanić, prof.
12. ožujka 1948. – 28. travnja 2023.
Sa velikom tugom primili smo žalosnu vijest da nas je napustio Petar Fabijanić, profesor klarineta i dirigent. Prvo je bio naš učenik, a potom je radio i kao nastavnik na našoj školi.
Rođen je 1948. godine u Domagoviću, Jastrebarsko, u obitelji glazbenika. Djed Petar bio je zborovođa pjevačkog društva Bršljan Domagović, a otac Dragutin bio je član Limene glazbe Domagović gdje je svirao tenor.
Glazbeno obrazovanje započeo je sa 9 godina u Jastrebarskom, gdje ga je fra Alfons Andrašec počeo podučavati u sviranju orgulja.
Do kraja osnovne škole (a do nastavka srednjoškolskog obrazovanja u Zagrebu) svirao je svete mise. Istovremeno, uključio se u rad orkestra Limene glazbe DVD-a Domagović, gdje je svirao klarinet.
Upisom klarineta u pripremne razrede srednje Muzičke škole Pavao Markovac 1963. godine, započeo je svoje profesionalno glazbeno obrazovanje. Četiri godine učio je klarinet u razredu Franje Pristova, prof., a potom kod Giovanni Cavalinna, prof.
Kao izuzetno nadaren učenik nastupao na svim važnim koncertima škole i smotrama, a na natjecanjima 1968. i 1969. godine osvojio je prvu nagradu sa maksimalnih 100 bodova.
Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, klarinet je diplomirao 1973. godine u razredu prof. Josipa Tonžetića.
Tijekom 1972., 1973. i 1974. povremeno je radio u Zboru narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado, zatim na Muzičkoj školi Karlovac od 1974. do 1977. godine, a kratko vrijeme i u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje Dr. Ivan Ribar, također u Karlovcu.
Na Glazbenoj školi Pavla Markovca stalno je zaposlen od 1977., do odlaska u mirovinu 31. kolovoza 2013. godine. U glazbenom obrazovanju radio je punih 37 godina.
U njegovom razredu osnovnu glazbenu školu završilo je 78, a srednju 12 učenika. Muzičku akademiju završilo je 8 njegovih učenika koji su članovi orkestara u Zagrebu ili rade na glazbenim školama.
Imao je izuzetne pedagoške rezultate. Učenici su mu nastupali kao solisti, članovi komornih sastava ili velikih ansambla na svim važnijim priredbama škole gdje su imali vrlo zapažene nastupe, a na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima i smotrama osvajali su visoke nagrade i priznanja. U solo nastupu osvojili su 19 nagrada.
Odmah na početku pedagoške karijere 1977. godine prof. Fabijanić prepoznao je izuzetnu nadarenost malenog dječaka, Radovana Cavallina, koji je u samo pet godina učenja u njegovom razredu završio osnovnu i srednju glazbenu školu i sa trinaest godina, kao najmlađi student, upisao i završio studij klarineta na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1989. godine solo je klarinetist u Orquesta Filarmonica de Gran Canaria i profesor klarineta na orkestralnoj akademiji, a od 2000. godine drži katedru za klarinet na Conservatorio Superior de Musica de Canarias sa sjedištem u Las Palmasu na Gran Canariji.
Profesor Petar Fabijanić bio je pedagog s iznimnim senzibilitetom, izuzetno omiljen kod svojih učenika i kolega na poslu. Pamtimo ga po blagosti u pristupu i komunikaciji, a posebno je imponirala njegova samozatajnost, mirnoća i nenametljivost.
Vrlo odgovorno i profesionalno izvršavao je svoju zadaću, nesebično prenašajući mladom naraštaju svoje bogato znanje i vještine.
Izuzetnim požrtvovnim pristupom pedagoškim i organizacijskim radnim poslovima i zavidnim rezultatima tog rada, uživao je veliko poštovanje svoje generacije, bio je uzor mlađim nastavnicima kojima je stručnim savjetima nesebično pomagao u profesionalnim teškoćama i nedoumicama.
Za iznimno stručno pedagoško ostvarenje, uspjehe u dugogodišnjem pedagoškom radu i trajan doprinos u promicanju glazbenog odgoja, obrazovanja i kulture u Republici Hrvatskoj, Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih škola dodijelilo mu je Godišnju nagradu 2012. godine.
Uz profesionalni pedagoški angažman na glazbenoj školi, cijeli život, dodatno, posvetio je glazbenom opismenjavanju amatera puhača, starijeg, a posebno mlađeg uzrasta za koje je 1999. godine dobio visoko odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, Red hrvatskog pletera za osobiti doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.
Godinama je vodio amaterske puhačke orkestre. Od 1970. godine Limenu glazbu DVD-a Domagović, koji je od 1991. godine Protokolarni orkestar Hrvatske vatrogasne zajednice. Godine 1976. osnovao je i počeo voditi podmladak Limene glazbe DVD-a Domagović. Isto tako osnovao je i vodi Limenu glazbu DVD-a Gornji Desinec 1980. godine i najnovije 2011. godine Limenu glazbu DVD-a Petrovina.
S tim orkestrima imao je zapažene nastupe na državnim i međunarodnim Smotrama puhačkih orkestara, 1989. u Poljskoj; 1998. u Rimu, 2001. 2003. i 2005. u Crikvenici, a na natjecanjima puhačkih orkestara redovito osvaja visoke nagrade, 1999. u Ravnoj Gori, II. nagradu; u Novom Vinodolskom 2004. II. nagradu i 2008. godine III nagradu. Na svjetskom natjecanju amaterskih puhačkih orkestara do 25 godina starosti u Zürichu, Švicarska, 1999 osvojio je II. nagradu; 2005. godine I. nagradu i 2009. godine III. nagradu.
Povodom 120 godišnjice Hrvatske vatrogasne zajednice 1997. godine sa Limenom glazba DVD-a Domagović snimio je CD. Održavao je približno tridesetak koncerata godišnje.
U orkestrima gdje je bio voditelj i dirigent glazbeno je opismenio cca 160 djece i 90-tak odraslih.
Prepoznajući njegovu stručnost, plemenitost i prosvjetiteljstvo na promicanju glazbene kulture, 2004. godine dobio je Nagradu grada Jastrebarskog za promicanje kulturnih vrednota, kao stručni voditelj DVD-a Domagović kojim je priskrbio ugled jednog od najboljih amaterskih orkestara u zemlji, koji je pronio ime Jastrebarskog u inozemstvu, a okrunio nastupom pred papom Ivanom Pavlom II.
Slijedom njegovog širokog glazbenog interesa, kao student prve godine Muzičke akademije 1969. godine pridružuje se četvorici srednjoškolaca, amatera koji su osnovali vokalno instrumentalni sastav CROATAE, kojima je bio glazbeni mentor, a budući da ih u ono vrijeme nije bilo, slušno je sa gramofonskih ploča, skidao i zapisivao notne materijale za izvođenje.
Vokalno instrumentalni sastav CROATAE, nastupao je diljem ondašnje države i u inozemstvu u Austriji, više puta Njemačkoj, u SAD-u i dva puta u Kanadi.
Ljubav prema glazbi koju je baštinio od djeda i oca, prenio je i na svoju djecu kojima se izuzetno ponosio. Kćer Ivana svira u limenoj glazbi, a sinovi su mu poznati i uspješni glazbenici. Mario je solo klarinetist u orkestru Zagrebačka filharmonija, a Krešimir, trubač, uz pedagoški rad na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, posvetio se izvođenju stare glazbe na replikama instrumenata iz 17. i 18. stoljeća. Solist je Hrvatskog baroknog orkestra.
Ostali smo bez prijatelja, kolege, istinskog profesionalnog oslonca i ugodnih trenutaka koje nam pružio, ali zauvijek će živjeti u uspomenama svojih učenika i našim srcima.
Čitajući sve ovo ne možemo da da ne budemo impresionirani koliko je taj samozatajni, tihi i nenametljivi čovjek imao energije za glazbeni amaterizam, koji je svojim radom neumorno podupirao.
Počivao u miru Božjem dragi profesore!
Od profesora smo se oprostili u subotu 29. travnja 2023. u 14,00 sati na groblju u Domagoviću.